Treba nam tržište hartija od vrijednosti

Bez autora
Feb 28 2023

Kamatne stope na kredite građana u zadnje vrijeme rastu, dok su kamatne stope na depozite i dalje niske, a u isto vrijeme su likvidnost bankarskog sistema i štednja poprilično visoke, pri čemu je u tom sistemu po niskim kamatnim stopama deponovano više od 29,23 milijarde, koliko iznosi ukupan depozit domaćeg sektora.

Atraktivan potez

Novca ima sasvim dovoljno, a obeća li atraktivan povrat, država može prikupiti milijarde bez većih problema. Ovakva prilika je izvanredna za konsolidaciju javnih finansija, ali i za učešće građana u ovim procesima da ostvare značajniji prinos (kamatu) na svoju štednju. Ovakav potez bi značajno oživio tržište kapitala, a također poslužio bi kao prudencijalna mjera hlađenja inflacionih pritisaka te smirivanja tržišta nekretnina. Za ovakve poteze potrebno je dosta tehničkih predradnji.

Za početak konsolidacije bi vrlo važno bilo da se građanima stručno i argumentovano objasni kako bi zaduživanje, odnosno ulaganje njihove štednje bilo prihvatljivo, pri čemu im treba objasniti o kakvom instrumentu je riječ, te koje su mu prednosti i ograničenja kada je rizik za građane najmanji, odnosno kada je izvjesnost obećanih prinosa najveća.

Ovdje se na potencijalni rizik misli isključivo na situaciju u kojoj bi neko prije roka dospijeća želio prodavati na lokalnom tržištu kapitala. Ovo bi znatno povećalo finansijsku pismenost građana.

Prema stepenu rizika, ulaganje u državne vrijednosne papire najbliže je štednji u bankama. Međutim, ulaganje u vrijednosne papire države je višestruko isplativije nego držanje novca u banci. Prema podacima kojim raspolažemo, prosječna kamatna stopa u našim bankama na dugoročno oročene eurske depozite iznosi maksimalno 0,60 posto.

Na uloženih 10.000 eura oročenih na rok od dvije godine prihod od štednje iznosi 120 eura. Napominjem da se obračun kamata na oročenu štednju i ulaganja npr. u obveznice razlikuje. Kod obveznica se kamata isplaćuje svake godine, dok se kod dugoročne štednje kamata po isteku godine pripisuje glavnici i ponovo ukamaćuje, a isplaćuje po isteku dana oročenja.

Ovdje bi važno bilo napomenuti da ovakav instrument ne bi trebao biti namijenjen isključivo građanima, već svima s tim da upravo građani imaju prednost, a sve što eventualno ostane neupisano od građana upisali bi institucionalni investitori. Također, morala bi biti definisana donja granica uloga, a najviša granica ne bi trebala imati ograničenja, izuzev ako ne narušava kvotu emisije istih. Ulagačima koji kupe vrijednosne papire država mora garantovati isplatu fiksne kamate svake godine i povrat glavnice nakon dospijeća.

Ovakav potez bi vjerovatno potakao komercijalne banke da povećaju kamate na depozite, to bi bilo jako dobro i upravo to bi bio pravi efekat. Vrijednosni papiri koje bi država izdavala morali bi biti dosta povoljni i to tako da rok dospijeća bude maksimalno dvije godine, a kamata bi bila puno veća od one koju sada imaju depoziti na štednju, odnosno u nivou evropskih obveznica od 3,5 posto.

Efekti ovakvog jednog poteza bili bi vrlo veliki. Sigurno je da bi kreditni rejting države porastao, jer bismo dokazali da smo u stanju izvršiti emisiju hartija od vrijednosti i istu realizovati. Inflatorni pritisak bi oslabio, posebno na tržište nekretnina. Komercijalne banke bi morale razmisliti o povoljnijim kamatama na depozite jer bi novac iz banke išao u državne vrijednosne papire.

Kamate

Građani bi za svoju štednju bili adekvatno nagrađeni bez oporezivanja. Država se ne bi morala zaduživati na međunarodnom tržištu, a u okviru države bi ostala i kamata i glavnica. Državnim dionicama (entiteta) ne bismo izlazili na berze Beča, Londona itd. gdje bi novac plaćali duplo većom kamatom i uslugom.

Napominjem da je 2010. kamatna stopa bila jedva pomjerana, 2021. godine referentne kamate u 58 bogatih i privreda u usponu iznosile su 2,6 posto, a u zadnjem kvartalu 2022. ova cifra je dostigla 7,1 posto. Ukupan dug u ovim zemljama dosegao je rekordnih 300 triliona dolara ili 345 posto njihovog kombinovanog BDP-a, u odnosu na 255 milijardi dolara ili 320 posto BDP-a prije pandemije Covid-19. Što svijet postaje zaduženiji, to je osjetljiviji na rast stopa.

Ovom analizom je The Economist procijenio račune za kamate za firme, domaćinstva i vlade u 58 zemalja. Ove ekonomije čine više od 90 posto globalnog BDP-a. Njihov račun za kamate iznosio je 10,4 biliona dolara ili 12 posto kombinovanog BDP-a, a do 2022. dostigao je ogromnih 13 biliona dolara ili 14,5 posto BDP-a.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik